Dino Batalja
(Dino Battaglia)
(01.08.1923. Venecija, Italija – 04.10.1983. Milano, Italija)
Jedan od najvećih majstora italijanskog i evropskog stripa uopšte, započeo je svoju strip-karijeru 1946. godine u magazinu L’Asso di Picche gde je zajedno sa Hugom Pratom, Albertom Ongarom, Mariom Faustinelijem i drugim, danas velikim imenima, bio jedan od utemeljivača tzv. Venecijanske grupe, strip-škole koja je najzaslužnija za specifičan izraz italijanskog stripa u narednim decenijama. Iz ovog vremena najznačajniji rad bio mu je Junglemen! (po scenariju Ongara, Batalju je nasledio Prat). Batalja je za razliku od ostatka svojih kolega, koji su po preseljenju dotadašnjeg izdavača pošli za njim u Argentinu, ostao u Italiji. Preselio se u Milano i za Mondadori radio na vestern serijalu Pecos Bill i magazinu Il Vittorioso. Zahvaljujući ovom potonjem i ratnim storijama koje su našle put i do tržišta Velike Britanije, Batalja počinje saradnju i sa Fleetway–om. Tokom šezdesetih godina dvadesetog veka, Batalja je vrlo plodan sradnik čuvenih italijanskih magazina Il Corriere dei Piccoli i Il Corriere dei Ragazzi, gde najčešće radi na scenarije Mina Milanija (iz ovog perioda ističu se radovi na obradi Stivensonove Crne Strele i Milanijevoj SF storiji I Cinque della Selena, kao i Topo Gigio, humoristički dečji strip po TV predlošku koji je Batalja radio u karikaturalnom stilu). U drugoj polovini ove decenije (1967) Batalja za reviju Sgt. Kirk radi i obradu Melvilovog Mobi Dika, i počinje izuzetno plodotvornu i cenjenu saradnju sa magazinom Linus gde je dao najbolje od sebe u atmosferičnim strip redukcijama dela Hofmana, Poa, Stivensona i drugim pričama „tajanstva i mašte“ (kod nas – Makondo, integralno izdanje Priče tajanstva i mašte). Tokom sedamdesetih radi za Il Messaggero dei Ragazzi i Il Giornalino i religijske priče o Sv. Franji Asiškom i Sv. Antunu Padovanskom (kod nas – Brat Franjo, 1981, Konferencija provincijala – Zagreb i Brat Antun, 1982, Franjevački samostan – Novi Sad). To je vreme kada radi i na Tilu Ojlenšpigelu i Gargantui i Pantagruelu, zajedno sa svojom suprugom Laurom, koja je odgovorna za prelepi i prepoznatljivi kolor ovih dela. Krajem ove decenije radi i na dva albuma u seriji Un uomo un’avventura za CEPIM (kasnije Boneli) – Legionar i Čovek iz Nove Engleske (kod nas Darkwood). Konačno, pred kraj svog kratkog života, Batalja radi i na prvom originalnom, sopstvenom serijalu – Inspector Coke za izdavača Isola Trovata. Uspeo je da završi dva albuma, pre nego što ga je odnela neočekivana i iznenadna smrt u oktobru 1983. godine.